Stres kojemu smo svakodnevno izloženi, a kojeg često olako shvaćamo, jedan je od glavnih uzročnika izgleda naših zuba. Pri tome, nevjerojatna je snaga i moć pozitivnog razmišljanja. Ono može ukloniti i umanjiti oko nas mnoge negativne utjecaje. Naravno, ako smo u stanju to učiniti.
Primijetit ćemo, ako smo dulje vrijeme pod tenzijom zbog problema na poslu, u obitelji, bolesti i sl., koliko će svi ovi čimbenici utjecati i ostaviti traga na zubima. Sve je to stres.
Sve te stresne situacije indicirati će čitav niz različitih nesvjesnih pokreta donje čeljusti poput stiskanja, škripanja i lupkanja zubima. Zovemo ih parafunkcijskim pokretima. Mišićnom kontrakcijom aplicirat će se sile, na potporna zubna tkiva preko zubnih površina.
Te parafunkcijske sile puno su jače od fizioloških (prirodnih) tokom žvakanja, s duljim trajanjem i pod kutom na dužinsku os zuba i štetne su.
Dugotrajne sile izazivaju ishemiju, a zatim i propadanje tkiva (nekrozu). Grizne površine se jače troše, te nastaju brusne fazete. Prirodni izgled zuba se mijenja.
Fiziološke, žvačne sile su intermitentne, to znači stisak traje kraće od odmora tj. otvaranja usta do ponovnog stiska na hranu pri žvakanju. Time se daje dovoljno vremena tkivu da se oporavi od kratkotrajne ishemije. Pri aktu gutanju zalogaja stvaramo daleko veću silu nego kod žvakanja.
Budući da su parafunkcijske smetnje najčešće nesvjesne radnje, teško ih je otkloniti. Nestankom problema, kadkada će i one nestati. Danas postoje pokušaji u terapiji parafunkcija od udlaga do raznih „barijera i kočnica“ bilo mehaničkih ili psiholoških.
Terapija je uglavnom kompleksna.